petak, 23. ožujka 2018.

Jojo Moyes - Tu sam pred tobom

Pročitala sam ovu intrigantnu knjigicu koju je u Hrvatskoj izdao nakladnik Profil, i prije pisanja recenzije odlučila sam da pogledam istoimeni film, prvo ćemo o knjizi, a zatim o filmu.
Način pisanja je fenomenalan i knjigu sam progutala u roku od tri dana, što se kod mene ne događa baš prečesto, moram priznati, što zbog današnjeg načina života (kuća-posao), a nešto i zbog mene same.
Temu knjige je jako teško za prokomentirati, a da se nekom ne zamjeriš, jer bilo kakav razgovor o eutanaziji je tabu tema, koja pokreče razne institucije, vjerske skupine, a i pojedince da iznose mišljenja o postupku, načinu. životu poslije smrti. Smatram da je knjiga u javnosti dosta različito gledana, meni se osobno ne sviđa način na koji je autorica prikazala život osobe s invaliditetom, osobno poznajem mnogo osoba koje su imale sličnu sudbinu kao Will pa su svoj život prilagodili svojim fizičkim mogućnostima, krenuli su studirati, raditi stvari koje im u prijašnjem životu nisu dolazile u obzir (tj. zapravo nisu bili svjesni svojih mogućnosti).
Moje viđenje zašto je Will odlučio donijeti odluku da više ne živi je bol koju je podnosio, jer bol zapravo ljude tjera u promjenu i nazovimo loše raspoloženje.
Knjiga me nije rasplakala, dobro dobro jedino sam koju suzu pustila ali od smijeha, ja dok sam čitala knjigu nisam skidala osmjeh, jednostavno neki dijelovi knjige vam izmame osmjeh, a da niste svjesni da se smijete od uha do uha. Mislim da način na koji ljudi gledaju cijelu tu situaciju sa jadan Will, pa kako može živjeti nepokretan je grozan, i da bi te osobe koje tako razmišljaju trebali se prošetati do nekog društva osoba s invaliditetom i volontirati jedno tjedan dana čisto da promjene svoj mentalni sklop i da doprinesu društvenom razmišljanju i promišljanju o osobama s invaliditetom.
Film je jednom riječju katastrofa, kao da je autorica (koja je radila i na filmu) željela samo dati uvid u događanja, jednu vrstu kolaža knjige, pritom ostavila grozan dojam na osobe s invaliditetom da nisu vrijedni življenja jer u filmu Will djeluje grozno isto kao Lou (barem meni nakon pročitane knjige), u knjizi sam se mogla poistovjetiti s Lou u filmu mi djeluje kao da se nadrogirala ili napušila, a Will u knjizi u prvotnom djeluje žalosno i gnjevno zbog situacija koje su mu se dogodile,a kasnije ima promjenu u sretnu osobu ali koja ima mnogo fizičke boli i zdravstvenih problema (upala pluća, ne regulaciju tjelesne temperature), a u filmu je cijelo vrijeme isti nema promjena, stalno dijeluje gnjevno i letargično (barem meni).
Ukratko ako ste gledali film i svidio vam se, pročitajte knjigu jer nećete požaliti.
Trailer za film često prikazuje scenu sa bumblebee tights, koja je jako zanimljiva pa ću vam prikazati dio iz knjige.
"...Nakratko je zavladala tišina.
- Luda si. Cijela tvoja obitelj je luda.
- Ali palilo je.
- A ti si grozomorna pjevačica. Nadam se da je tvoj tata bio bolji.
- Mislim da si zapravo želio reći: Hvala vam, gospođice Clark, na pokušaju da me oraspoložite.
- To je jednako smisleno kao ostatak psihoterapeutske pomoći koju sam dobio. U redu, Clark - rekao je - reci mi sad nešto drugo. Nešto što nema veze s pjevanjem.
Kratko sam razmislila.
- Ovaj... dobro, pa.... neki dan si gledao moje cipele?
- Teško ih je ne gledati
- Pa, moja mama pamti da sam opsjednuta neobičnim cipelama još od treće godine. Kupila mi je tirkizne, šljokilačte gumene čizme... u ono vrijeme bile su vrlo neobične...  svi su klinci imali obične zelene ili crvene, ako su imali sreće. Kaže da sam ih odbijala izuti od dana kad ih je donijela kući. Nosila sam ih u krevetu, u kupaonici, u vrtiću cijeloga ljeta. Omiljena odjevna kombinacija bile su mi moje šljokičaste čizme i pčelaste tajice.
- Pčelaste tajice?
- Na crne i žute pruge.
- Prekrasno.
- Malo si grub.
- Pa kad je istina. Zvuči odvratno.
- Možda tebi zvuči odvratno, ali za divno čudo, Wille Treynore, ne odjevaju se sve žene samo zato da bi se svidjele muškarcima.
- Glupost.
- Ne, nije.
- Žene sve rade s muškarcima na umu. Svi sve rade s seksom na umu. Nisi čitala Crvenu Kraljicu?
- Nemam blage veze o čemu govoriš, ali uvjeravam te da ne sjedim na tvome krevetu pjevajući "Pjesmu o Malohonkeyju" zato da se domognem seksa. A sa tri godine stvarno sam, stvarno obožavala imati prugaste noge.
Primijetila sam da strepnja koja mi je cijeloga dana stezala srce polako popušta sa svakim Wilovim komentarom. Više nisam bila sama u kući, odgovorna za sirotog kvadriplegičara. Bila sam to samo ja i sjedila sam, čavrljajući s iznimno sarkastičnim frajerom."...

nedjelja, 11. ožujka 2018.

Sean Patrick - Alexander the Great: The Macedonian Who Conquered the World

Dragi moji, ne nisam nasjela dvaput iako se tako čini nabavila sam knjige zajedno, iako dvaput sam pala na istu foru tj. na svoje osjećaje prema najdražim mi povijesnim osobama svih vremena ili u ovom slučaju prema najdražoj mi povijesnoj osobi svih vremena - Aleksandru Velikom Makedonskom. :) Tko ne zna o čemu pričam klik na prethodnu recenziju...

Da se razumijemo ovo nije biografija nego je "self help nesto maskirano u biografiju" da opet, ali nisam toliki naivac ovu knjigu sam skinula na Kindle zajedno s onom prijašnjom istog autora ne znajući šta me čeka,  nisam čitala komentare jer me razveselilo da se uopće netko bavi Aleksandrom jer obožavam sve vezano uz Makedoniju i bila sam van sebe od sreće što mogu nešto tako čitati, a da je besplatno. Već pogađate moja sreća je trajala prvih 20-ak stranica knjige na kojima se stvarno piše o životu i djelu Aleksandra Makedonskog, "self help kako postati genijalac dio" je prepisan poprilično iz prve knjige o Tesli i njega sam preletjela samo. Ako Vam se čita i ova knjiga je na Amazonu besplatna, a meni molim Vas preporučite neku pravu knjigu koja se bavi Aleksandrom Makedonskim. Hvala unaprijed!

četvrtak, 8. ožujka 2018.

Sean Patrick - Nikola Tesla: Imagination and the Man That Invented the 20th Century

Dragi moji, ovo Vam je najbolji dokaz da je znatiželja dobra stvar, ali načini njezinog zadovoljavanja nisu to uvijek, naime bolesna sam već oko mjesec dana i nisam mogla baš puno čitati (upala pluća, kašalj, antibiotici i tako to) pa mi je trebalo nešto kratko, poučno i na e-čitaču

Da se razumijemo ovo nije biografija nego je "self help nešto maskirano u biografiju", a ja sam bila lakovjerna pa sam nasjela na Amazonu i skinula si na Kindle jer se reklamira kao Teslina biografija i još je k tome besplatno pa me zanimalo što "neki tamo Amer" ima za reći o našem Tesli.
Prvi dio knjige jesu crtice iz Teslina života i zanimljivo je i sve super dok drugi dio knjige autor nas "uči" kako da postanemo genijalni i tu autor prilično američki tupi uz pomoć citata drugih poznatih ljudi, a da ništa novo ne kaže osim "treba puno radit" i zadnjih 10 strana reklamira svoje knjige.
 Eto ako Vam se čita na Amazonu je i dalje besplatna. Ako ništa poželjela sam pročitati neku pravu knjigu ove tematike pa su prijedlozi dobrodošli. Puno hvala!

P.S. obećavam češće pisati sramotno sam zanemarila jednu od svojih najvećih ljubavi - čitanje i ovaj blog a mnoge recenzije stoje kao "draft" i mnoge knjige stoje pročitane do pola ili još gore 3/4 i čekaju da ih dovršim iako su super. Znači čitamo se uskoro!

četvrtak, 30. studenoga 2017.

Kei Toume - Balada o janjetu (manga serijal)


Dragi moji, oprostite što dugo nisam ništa pisala, nemam ispriku, dosta sam čitala prilično sam "bookstagramala", ali pisanje prave recenzije mi nije nikako išlo od ruke iako imam nekoliko recenzija u glavi (nadajmo se uskoro i na blogu). Pa krenimo...
U jednoj od Aukcija za pomoć Azilima za životinjice na fb u kojima često sudjelujem jer su moj najdraži način kupovine knjiga i iskreno svega jer osim što razveselim sebe kupnjom pomognem još nekom dragom biću, a to je najbolji osjećaj na svijetu stoga Vam Aukcije od srca preporučam... Uglavnom na jednoj od Aukcija vidjela sam da se prodaje cijeli manga serijal Balada o janjetu (japanski: Hitsuji no Uta; engleski: Lament of the Lamb) autorice Kei Toume koji se sastoji od sedam nastavaka, odmah sam ga poželjela imati jer sam čula da mange imaju jako puno nastavaka te nikad kraja skupljanju nastavaka.
Ovo mi se činilo kao dobar početak jer je ovo moje prvo ozbiljno čitanje neke mange od početka do kraja, a još sam ju k tome naumila recenzirati za blog, prije nego sam počela čitati budući da se nalazim na totalno nepoznatom terenu i prilična sam štreberica i znatiželjka uronila sam u google da ponešto naučim o mangama, a naučeno rado dijelim s Vama!

"Manga (jap. 漫画 (kanji) ili まんが (kana)) je riječ koja se općenito koristi za japanske stripove. U doslovnom prijevodu bi značila "pokretna slika". Termin je u 18. stoljeću ustoličio slikar Kacušika Hokusai (1760.-1849.), koristeći dva kineska ideograma (man = slika, ga = pokret) kako bi definirao svoje crno-bijele crteže. Termin se modernizirao 1860-ih, i tematski je izrastao eksplodirajući u kulturnoj sceni nakon II. svjetskog rata.
U Japanu ljudi svih uzrasta čitaju mangu. Manga je najčešće crno-bijela. U Japanu manga se uglavnom serijalizira u velikim manga časopisima.
Crtač mange se naziva mangaka. Po uspješnoj mangi često se pravi anime. Crtači mange obično rade s par pomoćnika u malom studiju
Pod utjecajem mange su nastali u Kini i Tajvanu ("manhua"), Južnoj Koreji ("manhwa"), Francuskoj "la nouvelle manga"
Moderna manga potječe iz doba američke okupacije (1945–1952) dok je prijašnja vojna država Japan ponovno gradio svoju političku i gospodarsku infrastrukturu.
Crtači manga su dobili inspiraciju iz američkih stripova, filmova i crtića (pogotovo Diznijevih). Bez obzira na izvor inspiracije, eksplozija umjetničke kreativnosti se dogodila u periodu poslije rata uključujući umjetnike Osamu Tezuka (Astro Boy) i Machiko Hasegawa (Sazae-san). Astro Boy je brzo postao popularan u Japanu i širom svijeta, a anime verzija Sazae-san je pogledalo više ljudi nego ijedan drugi anime u 2011. Tezuka i Hasegawa su oboje donijeli mnoge stilske inovacije

Manga se općenito dijeli na žanrove:
Kodomo: dječji
Mecha: roboti i tehnologija
Mahou: magični
Shōjo: za djevojčice
Shōnen: za dječake i muške tinejdžere
Josei: za žene
Seinen: za mladiće starije od 18, zbog povećane razine krvi i nasilja
Yaoi: muški idealizirani homoseksualni, glavna čitateljska populacija su tinejdžerice i žene
Bara i Gachi muchi: muški homoseksualni
Yuri: ženski homoseksualni
Hentai: pornografski
Doujinshi: amaterske publikacije koje koriste/kopiraju originalne crteže i likove profesionalnih mangaka za pri stvaranju svoje neautorizirane priče, iako se pod doujinshi smatraju i autorski radovi amaterskih mangaka
Lolicon: porno-soft manga pretežno s glavnim likovima školarkama srednje škole veoma razvijenih tijela, koja ističe pripijena odjeća
Shotacon: muška verzija lolicona s prepubescentnim dječacima"

Uglavnom cijeli jedan novi svijet, jedan novi medij i nova kultura. Još jedna zanimljivost; ovaj serijal čita se s desna na lijevo kao u Japanu, iako je na hrvatskom jeziku (na to se treba naviknuti jer je prilično drugačije od "običnog" stripa).

Konačno o čemu se radi u ovom  manga serijalu pa ovako: Kazuna Takeshiro ne može uteći vlastitoj mučnoj prošlosti, muče ga noćne more i vizije još otkad mu je umrla majka. Kad pronađe svoju davno izgubljenu sestru Chizunu, otkriva kako njih dvoje osim neraskidive obiteljske veze dijele i bolest krvi koja ih pretvara u vampire! Kazuna i Chizuna se kroz cijeli serijal bore protiv svoje bolesti koja ih čini izopćenima od društva u strahu da ne bi naudili nekome, ali žrtvama vlastitog uma jer se konstantno bore s neutaživom gladi i posljedicama "nehranjenja".

Kako se to sve meni svidjelo? Iskreno prilično sam kulturološki šokirana, kao što vidite ovo nije ni slično "Twilight - baš je super da si vampir jaki smo, pametni lijepi i besmrtni" niti "jaki smo i opasni" kao što se inače opisuju vampiri, ovo je više "jadni smo bolesni i moramo se skrivati od svijeta" način opisivanja vampira, drugo što me začudilo jest otuđenost tj normalno je da se prestaneš pojavljivati u školi i sl nitko neće previše pitati za tebe, rekli su mi da je to japanska stvar... Osim toga odnos brata i sestre je vrlo čudan i na kraju je meni bio veći izvor horora od cijelog problema bolesti vampirizma koji bi kao trebao biti izvor jeze (to je sve što ću o tome reći jer je ogroman spojler, ali onima koji su čitali sve je jasno). Ovaj serijal pripada u mahou/magični žanr, podvrsta horor/drama tako da mislim da sam pogriješila žanr. Iznimno mi se svidjelo kako je sve nacrtano osobito počeci poglavlja koji su oslikani preko cijele stranice, istinska umjetnost i divota za gledati.
Iako mi se ovaj serijal nije previše dopao, nipošto neću odustati od čitanja mange zato mi molim vas preporučite neku dobru mangu... Unaprijed zahvalna!

četvrtak, 27. travnja 2017.

Dr. Kenan Crnkić – 7 tajni uspjeha


Helllooo svima, nakon nekog vremena evo ponovno i moje recenzije u moru Ivinih, nadam se da me niste zaboravili. 
Knjigica koju sam odlučila recenzirati, a Iva mi je nerado dopustila je… (da imam zvučne efekte sada bih tu trebao biti jedan tuš)… 7 tajni uspjeha u izdanju Fokusa (više o knjizi).
Vozeći se danas na promociju i inspirativno predavanje autora ove knjige dr. Kenana Crnkića, uzela sam knjigu u ruke prvenstveno da ju prelistam i pregledam te moram priznati gledajući u naslov knjige pomislila sam opet knjiga s instant filozofijama koje su teško ili nikako ostvarive, ali (uvijek postoji ali) gaaaadno sam pogriješila and don't judge a book by it's cover. Knjigu sam pročitala u četrdesetak kilometara vožnje, doslovno sam ju pročitala u jednom dahu jer je toliko jednostavna za čitati, puna pozitivne energije.
Knjiga je puna znanja, inspirirajuća je i daje svakom čitatelju jednu vrstu „alata u ruke“ kako lakše doći do uspjeha. Meni osobno ti „alati“ nisu neka novost i dosta često ih koristim u donošenju nekih odluka  (bilo poslovnih ili privatnih), ali ono što me stvarno dojmilo su priče i stvarni događaji koji svakome tko gleda na način da pokuša izvući i dobiti novo znanje ili vještinu, jednostavno se može poistovjetiti i dobiti jednu vrstu vjetra u leđa.
7 tajni uspjeha Vam nikako neću otkriti samo ću Vam preporučiti da ju definitivno pročitate i imate uvijek blizu sebe, ovo je knjiga koja će Vam kada ste potišteni podići raspoloženje, kada ste u nedoumici i na križanju nekog puta uvijek će se naći neka mačka (zec kako kaže dr. Crnkić danas na predavanju) koja će Vas uputiti na „pravi put“ ili je jednostavno dovoljno da imate jedno ogledalo pri ruci, ali kao što ranije sam napisala definitivno ovu knjigu u ruke pa ćete saznati o čemu pišem/pričam/mislim. 
Malo da se osvrnemo na predavanje koje se održalo u kinu Europa 26.04.2017. Predavanje je započelo zanimljivim  filmom koji je jedna vrsta „in sight- a“ buduće knjige dr. Crnkića, koji govori o ostavljanju traga, po meni malo obrađena tema te se veselimo novom štivu iz „pera“ dr. Crnkića. 
Domaćini predavanja bili su dr. Kenan Crnkić, dr. Božo Skoko stručnjak za odnose s javnošću i marketing,  profesor na FPZG te Alis Marić iz Čitaj knjigu. Predavanje je trajalo  3600 sekundi, zašto pišem u sekundama za taj podatak preporučujem knjigu „Pazi vuka kojeg hraniš“, a samo ću navesti da smatram da sam današnje novce iz banke dobro „potrošila“.
Vrlo rado bih podijelila sve priče koje su me dojmile, ali zato ću staviti jednu o veeelikom čovjeku i time završiti ovu recenziju o velikoj inspirativnoj punoj znanja knjizi.





Zahvaljujemo se svima na predivnom druženju te malo slikica sa druženja. 






srijeda, 5. travnja 2017.

Maureen Johnson, John Green, Lauren Myracle - Pada snijeg

Nedavno nam je počelo proljeće, ljetno računanje vremena, topliji i dulji dani okupani suncem i zelenilom s ponekim cvjetnim uresom, a ja zakleti zimomrzac čitam zimsku Božićnu knjigu totalno izvan njoj namjenjene sezone. Jel' sve u redu samnom?
Sve je u redu samnom ne žalim za zimom niti išta slično nego ova knjiga je jednostavno toliko super da ju nisam mogla ostaviti da čeka do iduće zime nego sam je doslovno "progutala" s užitkom koji se da usporediti s "klopanjem" čokoladne torte (ili ako ju ne volite umetnite svoj omiljeni slatkiš).
Knjiga se zove Pada snijeg, (Let it Snow) zajedničkim snagama su ju napisali Maureen Johnson, John Green i Lauren Myracle, a objavili su ju dragi ljudi iz Fokus (više o knjizi). Ovo je ustvari zbirka kratkih priča tj zbirka tri blagdanske romanse u jednoj knjizi, svaki pisac svojom posebnom čarolijom nam priča što se dogodi kada na Badnjak nezapamćena snježna mećava pogodi mali grad Gracetown u Sjevernoj Karolini te kakve to zavrzlame i pustolovine prouzrokuje njegovim stanovnicima i gostima.
Prva je priča spisateljice Maureen Johnson pod nazivom Jubilej ekspres. To je priča o Jubilee dragoj curi čudna imena koja spletom nesretnih okolnosti (roditelji su joj završili u zatvoru jer su sudjelovali u neredima koji su izbili pri kupnji kolekcionarskih Božićnih ukrasa) mora vlakom na Floridu provesti Božić s djedom i  bakom. Vlak kojim ona putuje zapne u nanosima snijega i mećavi na ulazu u Gracetown. Jesam li spomenula da je vlak pun iritantnih navijačica koje putuju na natjecanje?
Ova priča me podsjetila na dobro nam poznati Vlak u snijegu. :)
Drugu nam priču imena Navijastično božićno čudo priča dobro poznati i meni jako dragi John Green, to je priča o troje prijatelja koji se spremaju provesti Badnjak gledajući James Bond filmove u čemu ih omete poziv prijatelja koji radi u Waffle House te ih obavještava da se dogodilo Navijastično božićno čudo, u Waffle House je došla horda navijačica koje zahtijevaju igrati Twister oni su među sretnicima koji su odabrani da ga donesu, o čudu je obavješteno još nekoliko ljudi, a u Waflle House će ući i uživati u Navijastičnom božićnom čudu samo onaj sretnik koji Twister donese najbrže i prvi. Luda snježna pustolovina može početi. Ova priča me ne znam ni sama zašto cijelo vrijeme podsjećala na film Luda Božićna zvona. :)
Posljednju priču iz ove slatke zbirke piše Lauren Myracle, a ona se zove Svetac zaštitnik svinja ovo priča o Addie koja je neutješna zbog prekida s dečkom i krivnje za isti, pritom od prijateljica joj nema utjehe već ju stalno podsjećaju na njezinu sebičnost i greške što u Addie potiče razmišljanje i promjenu a pomoći će i jedna patuljasta svinja, zanimljivi starci iz obližnjeg doma i još poneki zanimljivi lik. Hoće li Addiein trud da promjeni ponašanje biti dovoljan za happy end? Ova priča me podsjetila na Božićnu priču iako su likovi više cool od onih dobro nam znanih. :)
Moram se posebno osvrnuti na ovu posljednju priču jer se u njoj pojavljuju likovi iz sve tri priče i svi dobiju jedan zajednički epilog svaka čast spisateljici koja je to uspjela izvesti na način da bude slatko i smisleno, a opet da nije klišej i banalno, a da bude onako kao što svi očekujemo od jedne Božićne priče, mislim da to nije ni malo lak zadatak.
Na kraju sam imala osjećaj kao da sam pročitala jedan roman, a ne tri kratke priče, ovo troje pisaca se savršeno nadopunjuje u prilog tome mislim govori i činjenica što se po ovoj knjizi snima film koji bi u kina trebao prije Božića 2017. i iskreno nestrpljivo ga očekujem. Onog trenutka kada dobijemo trailer za film s posebnim zadovoljstvom ću ga dodati ovom osvrtu.
Kao što sam već rekla u knjizi sam uživala kao u slatkišu te vam ju od srca preporučujem kao oružje u borbi protiv lošeg raspoloženja u Božićnom ili bilo kojem drugom dobu godine izmamiti će Vam osmjeh na lice.  

utorak, 21. ožujka 2017.

James Joyce - A Flower Given to My Daughter

Dragi moji, sretan Vam svjetski dan poezije, prvi dan proljeća i dan sv. Patrika s malim zakašnjenjem, sve u jednom, ništa neobično s obzirom na novopristiglo godišnje doba, moram Vam priznati zaljubila sam se i to jako, ono što jest neobično zaljubila sam se u pjesmu iz naslova ove objave. Naime, naša ljubav je počela tako što sam dobila da si od dvadesetak pjesama irskih pjesnika odaberem jednu koju ću recitirati na priredbi za dan sv. Patrika u kojoj sudjeluju sve nacionalne manjine i ljudi koje uče jezike manjina (budući da sam dio Makedonskog kulturnog društva "Ohridski Biser" Zagreb kao polaznica radionice makedonskog jezika za odrasle i članica dramske sekcije). Uglavnom u pjesmu sam se zaljubila na prvu iako o Jamesu Joycu nisam znala puno više od toga da je jedan od najpoznatijih irskih književnika te da je živio neko vrijeme u Puli i Trstu, čitala sam samo nekoliko kratkih priča iz zbirke The Dubliners, za ostatak opusa su mi rekli da je teško shvatljiv i da pričekam dok čitalački odrastem, ono što su mi zaboravili reći jest da postoji prekrasna ganutljiva poezija u koju ću se zaljubiti.
Evo pjesme o kojoj Vam cijelo vrijeme pišem u engleskome izvorniku;


“A Flower Given to My Daughter”

Frail the white rose and frail are
Her hands that gave
Whose soul is sere and paler
Than time’s wan wave.

Rosefrail and fair — yet frailest
A wonder wild
In gentle eyes thou veilest,
My blueveined child.

Potom u španjolskom prijevodu:

Una flor donada a mi hija”

Frágil la blanca rosa es y frágiles son
Las manos que la dieron
Su alma está marchita y es más pálida
Que la difusa onda del tiempo.

Como la rosa frágil y hermosa: aún más frágil es
El silvestre prodigio
Que en tus ojos ocultas,
Mi pequeña de azuladas venas.

Potom u makedonskom prijevodu kako sam ju govorila na priredbi:




E sad si vi mislite: "Iva, nešto ti tu  fali... U svojoj velikoj ljubavi zaboravila si na materinji hrvatski jezik!?"
Ne nisam, unatoč potrazi od nekoliko tjedana i opsežnom pretraživanju interneta ja nisam uspjela pronaći ovu, meni toliko dragu pjesmu u hrvatskom prijevodu kao ni informaciju jeli zbirka čiji je ona dio uopće prevedena na hrvatski (zbirka se zove: Pomes Penyeach). Molim veće znalce da mi pomognu ako mogu.

Svakako upoznala sam se bolje sa životom Jamesa Joycea pa tako znam da je ova pjesma nastala 1913. u Trstu i da je posvećena Joyceovoj kčeri Luciji koja je u to vrijeme imala sedam godina, što baca jedno posebno nježno svjetlo na ove stihove.

Osim toga što sam naučila čitajući istu pjesmu i razmišljajući o njoj na više jezika?
Nisam sigurna, ali nekako mi se čini da kada voliš neki jezik sva poezija njime pisana ti je prekrasna, a što kada voliš više od jednog jezika tj. kada uz svoj materinji voliš još tri jezika i svaki smatraš djelom svoje osobnosti toliko da ti se izraz "strani jezik" čini ružnim ili neprimjerenim?! Kažu da se stvari u prijevodu gube, ja sam ovim prijevodima dobila povlasticu doživjeti iste dvije strofe i osam stihova na tri različita načina iz tri različita kuta, a svaki poseban i svaki predivan različit i isti u isto vrijeme zato mi je još veća želja pročitati pjesmu i na materinjem hrvatskom.
Za kraj Vas ostavljam sa željom da se kao ja zaljubite u pjesmu, glazbu, knjigu ili možda sliku koja će zavladati Vašim svijetom te vas nagnati da otvorite srce prema nečem novom i tako nepovratno promijeniti i obogatiti Vaš svijet.